Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nam skreće pažnju da je Uzvišeni Allah Sebi zabranio nepravdu, te ju je učinio zabranjenom i među Svojim robovima, pa nemojte jedan drugom nepravdu činiti. Također, obavijestio nas je Allah i da su svi Njegovi robovi u zabludi osim onih kojima On podari da kroče pravim putem. Ko bude tražio od Allaha da ga uputi na pravi put, Allah će ga uputiti. Osim toga, svi su ljudi siromašni i u nužnoj potrebi za Allahom u svim stvarima. U skladu s tim, ko zatraži od Allaha da mu ispuni neku potrebu, On će mu je ispuniti. Allah nam kazuje i da Njegovi robovi čine grijehe danonoćno, a On im oprašta kada Ga oni zamole da im oprosti. Osim toga, oni ne mogu ničim da Allahu naštete ili da Mu kakvu korist pribave. Kada bi svi ljudi imali srce najbogobojaznijeg čovjeka to ništa ne bi uvećalo Allahovo vlasništvo. Također, kada bi svi ljudi imali srce najpokvarenijeg čovjeka to ništa ne bi umanjilo Allahovu vlast. Svi su ljudi, naime, slabići i u izuzetnoj potrebi za Uzvišenim Allahom u svakom vremenu i mjestu, a On je neovisan o bilo kome. Kada bi svi ljudi, i prvi i posljednji i ljudi i džini, stali na jedno mjesto, pa Allahu dovu uputili, On bi im svima udovoljio i to ne bi umanjilo ono što je kod Njega ni onoliko koliko oduzme od mora igla kada se u njega zamoči. To sve ukazuje na potpunu neovisnost Allaha Uzvišenog. Iz ovog hadisa također zaključujemo da Uzvišeni čuva i prebrojava sva djela koja Njegovi robovi čine, te će ih za njih obračunati na Sudnjem danu. Ko nađe dobro i nagradu nek Allahu zahvali na uspjehu u pokornosti Njemu Uzvišenom, a ko nađe kao nagradu kaznu i zlo, neka ne kori nikoga osim svoje duše koja ga je navodila na zlo.