Ibn Mes'ud nas obavještava da ih je Allahov Poslanik podučio hutbetu-l-hadže, a ona se izgovara prilikom otpočinjanja govora kao prilikom sklapanja bračnog ugovora, prilikom džumanske hutbe i tako dalje. Ova hutba sadrži veličanstvena značenja. Naime, ona ukazuje da Allah zaslužuje da Mu se pripišu sve vrste pohvale, te se u njoj od Njega traži pomoć i oprost i ni od koga drugog. Osim toga, u njoj se samo Njemu utječe od svih zala. Nakon toga, Poslanik nas je izvijestio da je uputa u Allahovim rukama. Koga On uputi niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga On u zabludu odvede niko ga ne može uputiti. Potom, govori nam se o svjedočenju da nema istinskog Boga mimo Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik. Naposlijetku, ova hutba završava sa tri ajeta u kojima nam se naređuje bogobojaznost tako što ćemo činiti ono što nam se naređuje i ostaviti ono što nam se zabranjuje radi postizanja gledanja Allahovog lica. Ko bude tako postupao, imat će kao nagradu dobra djela i dobar govor, biće mu oprošteni grijesi, te će imati lijepo život na ovom svijetu i ući će u Džennet na onom.