Osman eš-Šeham i Ferkad es-Sebehi upitali su Muslima, sina plemenitog ashaba Ebu Bekrea, radijallahu anhu, da li je čuo od svog oca neki hadis o smutnjama i sukobima koji će se dogoditi među muslimanima. Muslim je odgovorio potvrdno, kazavši da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio da će nakon njegove smrti nastupiti smutnje. U tim smutnjama, bolje je biti onaj koji ostaje po strani i ne miješa se nego onaj koji hodi bez da želi učestvovati. A onaj ko hodi bolji je od onoga ko žuri ka smutnjama i aktivno sudjeluje u njima. Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, savjetovao one koji dožive smutnje u svom vremenu da, ako pronađu utočište, potraže mir i udalje se od tih dešavanja. On je rekao: "Ko ima deve koje pasu, neka se povuče i posveti svojim devama. Ko ima ovce, neka ide svojim ovcama. A ko ima zemlju ili farmu, neka se vrati na svoju zemlju i posveti se radu na njoj." Tada je jedan čovjek upitao: "Allahov Poslaniče, šta da učini onaj ko nema utočište, nema deve, ni ovce, niti zemlju?" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: "Neka uzme svoje oružje, slomi ga i onesposobi, a zatim neka bježi i spašava sebe i svoju porodicu, ako je u mogućnosti da se spasi." Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tri puta posvjedočio, rekavši: "Allahu moj, jesam li prenio? Allahu moj, jesam li prenio? Allahu moj, jesam li prenio?" Na to je jedan čovjek upitao: "Allahov Poslaniče, šta ako budem prisiljen da učestvujem s jednom od dviju strana, pa me čovjek udari sabljom ili me pogodi strijela i usmrti?" Odgovorio je: "On će imati i svoj, a i grijeh onoga koga je ubio, a na Sudnjem danu će biti među stanovnicima Vatre."