Nu'man ibn Bešir, radijallahu anhuma, prenosi da je njegova majka, Amra bint Revaha, radijallahu anha, tražila od njegovog oca da pokloni dio svog imetka njihovom sinu. Otac je oklijevao i odgađao godinu dana, ali mu se kasnije učinilo ispravnim da ispuni njen zahtjev i daruje njihovom sinu Nu'manu. Tada mu je ona rekla: "Neću biti zadovoljna dok ne posvjedoči Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, onome što si darovao našem sinu." "Tada me je moj otac uzeo za ruku, a ja sam tada bio dječak, i odveo me kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je on rekao: 'O Allahov Poslaniče, majka ovog djeteta, kćerka Revahina, željela je da te pozovem za svjedoka poklonu koji sam dao njenom sinu.' Na to je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'O Bešire, imaš li drugu djecu osim ovog?' Odgovorio je: 'Imam.' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zatim je upitao: 'Jesi li ostaloj svojoj djeci poklonio isto kao što si poklonio njemu?' Odgovorio je: 'Nisam.' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odgovorio: 'Onda me ne uzimaj za svjedoka, jer ja ne svjedočim nepravdi.'" A Muslim prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao vid osude i ukora, rekao: "Neka toj nepravdi svjedoči neko drugi."