Rafi‘ ibn Hadidž, radijallahu anhu, prenosi da su bili s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na području Zu-l-Hulejfa. Ljude je tada pogodila glad, pa su osvojili deve i ovce od mušrika. Prije nego što je ratni plijen zvanično podijeljen, neki su zaklali dio tih životinja i počeli kuhati meso, ne tražeći dozvolu od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je u tom trenutku bio na kraju kolone. Kada je saznao šta su učinili, naredio je da se lonci s mesom prevrnu i sadržaj se prospe. Nakon toga raspodijelio je plijen među njima, računajući deset ovaca kao protuvrijednost jedne deve. U tom trenutku pobjegla je jedna deva, a ljudi je nisu mogli uhvatiti jer je bilo malo konja. Jedan čovjek ju je pogodio strijelom, pa ju je, s Allahovom pomoći, zaustavio. Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ova pitoma stoka ponekad poprimi narav divljih životinja. Ako vam neka od njih izmakne i ne budete je mogli uhvatiti, postupite s njom na ovakav način." Tada je Rafi‘ rekao: "Nadamo se da ćemo se sutra suočiti s neprijateljem, ali se bojimo da bi klanje životinja našim oružjem moglo otupiti njegove oštrice, a mi smo u velikoj potrebi za zaklanim mesom i nemamo sa sobom nož. Pa možemo li izvršiti šerijatsko klanje pomoću šupljih štapova od trske?" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Što god prolije krv i učini da ona obilno poteče, a pri čemu se spomene Allahovo ime – to jedite, osim zuba i nokata. A reći ću vam i zašto: zub je kost, a nokat koriste nevjernici iz Abesinije."