Aiša, radijallahu anha, je rekla: "Spavala sam pored Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te sam jedne noći primijetila da ga nema. Onda sam rukom opipala mjesto gdje je klanjao u sobi, pa sam ga našla na sedždi. Njegove noge su bile uspravne, a on je govorio: "Zaštiti me Tvojim zadovoljstvom od Tvoje srdžbe", tj. Tebi se obraćam i kod Tebe utočište tražim za mene i moj ummet. "i tvojim oprostom od Tvoje kazne", tj. molim Te da me sačuvaš Tvojim ogromnim oprostom od Tvoje kazne. Utječem se Tobom od Tebe, odnosno, obraćam Ti se svojstvima Tvoje ljepote od svojstava Tvojeg veličanstva. Samo me Ti možeš sačuvati od Sebe, nema utočišta ni kod koga osim kod Tebe. Ja ne umijem izraziti svoju hvalu prema Tebi, ne mogu se izraziti niti pohvalu brojem obuhvatiti, jer sam nemoćan da prebrojim sve blagodati koje daruješ. Nisam u stanju da Ti se zahvalim onako kako zaslužuješ, bez obzira koliko se trudio. Ti si onakav kako si Sebe pohvalio, odnosno Ti si se sam pohvalio onako kako Ti dolikuje, pa ko nakon toga može da ispuni u potpunosti tu obavezu i da Te pohvali kako zaslužuješ?!"