Muavija, radijallahu anhu, jednom je prilikom došao u džamiju, gdje je zatekao ljude u halki, te ih je upitao o razlogu njihovog okupljanja. Oni su mu odgovorili da su se okupili radi spominjanja Allaha. On je od njih zatražio da se zakunu Allahom da su se sakupili samo radi toga i ni zbog čega drugog. Oni su mu se zakleli, a on je rekao: "Nisam vas zakleo Allahom optužujući vas i sumnjajući u vašu iskrenost." Potom ih je obavijestio o svome položaju kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer je Ummu Habiba, njegova sestra bila supruga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i zbog toga što je bio pisar Objave. Uprkos tome, on je prenio malo hadisa. Ispričao im je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom izašao iz svoje kuće i zatekao ih u skupini kako spominju Allaha i zahvaljuju Mu na blagodati islama. Tada je postupio isto kao što je postupio i Mu'avija sa svojim drugovima, tražeći da se zakunu. Potom ih je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio o razlogu njegovog pitanja i traženja da se zakunu. Naime, došao mu je melek Džibril kazavši da se Allah ponosi ovim ljudima kod meleka, iznoseći vrijednost njihovog djela i hvaleći ih pred njima.