Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je jednog dana sjedio na minberu i kazao je svojim ashabima: "Zaista se najviše bojim i strahujem za vas nakon moje smrti od blagodati i ukrasa ovoga svijeta kao što su razni užici, odjeća, usjevi i ostalo čime se ljudi ponose i hvališu, a što je kratkoga vijeka. Neki čovjek je tada upitao: Ukrasi ovoga svijeta su blagodat od Allaha, pa da li se može desiti da ta blagodat postane kazna? Tada su ljudi ukorili ovoga kada su vidjeli da Allahov Poslanik ne odgovara, misleći da ga je to naljutilo. Međutim, ispostavilo se da se Allahovom Poslaniku u tom trenutku objavljivalo, pa je obrisao znoj sa čela, a zatim rekao: „Gdje je onaj koji je postavio pitanje?“ "Tu sam", odgovorio je. Zahvalio je Allahu i pohvalio Ga, te je rekao: „Prava dobrota donosi samo dobro, ali ovaj dunjalučki ukras nije čisto dobro, jer vodi u iskušenje, nadmetanje i zaokupljenost njime, umjesto da se čovjek posveti onome svijetu.“ Zatim je naveo primjer: „Proljetna vegetacija i njeno zelenilo veoma se dopada stoci, ali ih može ubiti zbog pretjeranog jela i prejedanja. Iznimka je stoka koja jede selektivno, jede dok joj se stomak ne napuni, a zatim se okrene prema Suncu, izbaci iz stomaka ono što nije probavila ili se olakša mokrenjem, pa onda preživa ono što je već pojela, prožvaće to i opet proguta, i tako se vrati pa nastavi jesti.“ Ovaj imetak je poput slatke, zelene biljke – može ubiti ili skoro da ubije zbog svoje prekomjernosti, osim ako se uzima samo onoliko koliko je potrebno i dovoljno za život na halal način, tada ono ne šteti. Divan je onaj ko svoje bogatstvo udjeljuje siromahu, jetimu i putniku. Onaj ko imetak stiče na ispravan način, on će mu biti blagoslovljen, a onaj ko ga stiče nepravedno, sličan je onome koji jede, ali se nikada ne zasiti. Taj isti imetak će protiv takvoga biti svjedok na Sudnjem danu.

• Nevevi je rekao: "U ovom hadisu se nazire vrijednost imetka onome ko ga stekne i troši na pravi način."
• Poslanik nam u ovom hadisu govori o stanju svoga ummeta, o ukrasima ovog svijeta kojima će biti izložen i iskušenjima koja će ih zadesiti zbog toga.
• Allahov Poslanik je koristio poređenja kako bi ljudima bilo shvatljivije ono što se želi kazati.
• Podsticanje na davanje sadake i trošenje novca na dobra djela, kao i upozorenje na škrtost.
• Iz Poslanikovih riječi: "Dobro ne donosi zlo", može se zaključiti da opskrba, ma koliko velika bila, spada u dobro, ali da može dovesti i do zla zbog vanjskog faktora poput škrtosti i uskraćivanja onima kojima taj imetak pripada, ili zbog bespravnog rasipanja. Sve što je Allah odredio da bude dobro ne može biti zlo, i obrnuto. Ipak, postoji strah da onaj kome je darovano dobro, prilikom njegovog korištenja sebi prouzrokuje zlo.
• Iz hadisa se zaključuje da ne treba biti brzoplet prilikom odgovaranja, ukoliko situacija iziskuje da se o pitanju razmisli.
• Et-Tibi je kazao: "Iz ovoga hadisa se može zaključiti da postoje četiri kategorije ljudi: Prva kategorija su oni koji nekontrolisano jedu ono što im prija i kojima je stomak uvijek pun. Oni ne mogu prestati sa konzumiranjem hrane što ih dovodi do propasti. Druga kategorija su oni koji jedu na isti način, ali kada se ozbiljno razbole pokušavaju pronaći načine da se spase. No, bolest ih ipak savlada i usmrti. Treća kategorija su oni koji jedu, ali adekvatno djeluju da uklone ono što im škodi, te se uspijevaju zaštititi i naposlijetku sačuvati. Četvrta kategorija su oni koji jedu umjereno, tek toliko da utole glad i tako održavaju svoje zdravlje. Prva kategorija predstavlja nevjernika, a druga ukazuje na grešnika koji se ne kaje i ne traži pokajanje dok ne bude prekasno, treća kategorija predstavlja onoga kod koga je prisutno i jedno i drugo, ali se pokaje dok se pokajanje i dalje prima, dok četvrta kategorija predstavlja onoga ko je skroman na dunjaluku i teži za Ahiretom."
• Ibn Munejjir je rekao: "U ovom hadisu imamo izvanredna poređenja. Prvo je upoređivanje imetka i njegovog sakupljanja s biljkom i njenim razvojem. Drugo je usporedba onih koji se prekomjerno bave stjecanjem imetka sa životinjama koje pretjerano pasu travu. Treće je upoređivanje prekomjernog stjecanja i čuvanja imetka sa pohlepom u prejedanju. Četvrto je sličnost između imetka koji se udjeljuje, imetka koji je davaocu drag što ga navodi na škrtost; sa balegom koju životinja izbacuje. Time se govori i da je zadržavanje onog imetka kojeg treba udijeliti odvratno po šerijatskim kriterijima. Peto je usporedba između onoga ko ne gomila imetak sa ovcom koja se odmara i leži, okrenuta prema Suncu. To je jedan od najboljih trenutaka za njen mir i spokoj, te nam to govori i kako da realizujemo ono što nam koristi. Šesta sličnost je upoređivanje smrti pohlepnog škrtice sa smrću životinje koja nije svjesna toga da je morala od sebe odagnati ono što joj šteti. Sedma sličnost je upoređivanje imetka s prijateljem od kojeg se ne može biti siguran da neće postati neprijatelj. Imetak je takav da se čuva i da se čovjek vezuje za njega, što dovodi do neudjeljivanja onima kojima je to potrebno, pa će upravo to biti uzrok kazne za njegovog vlasnika. Osma sličnost je usporedba između onoga ko imetak stječe bespravno sa onim ko jede, ali se nikada ne zasiti."
• Es-Sindi je rekao: "Hadis nam ukazuje na dva aspekta: prvi je da se imetak treba pribavljati na ispravan način, a drugi je da se on mora koristiti u dozvoljenu i ispravnu svrhu. Kada jedan od ova dva aspekta izostane, imetak će negativno utjecati na njegovog vlasnika. Osim toga, može se reći da ovo implicira i uzročno-posljedični odnos između ta dva aspekta. Naime, čovjek neće moći koristiti imetak na pravi način ako ga nije pribavio na ispravan način."

1. Početna stranica
2. Odlike i pravila ponašanja
3. Poučna kazivanja i savjeti
4. Osuda ljubavi prema ovome svijetu
5. Hadis

• Allahu moj, nema pravog života osim ahiretskog.
• Šta ja imam sa ovim svijetom? Ja sam na njemu kao putnik koji se na trenutak odmorio u hladu pod drvetom, pa onda krenuo i ostavio ga
• 'Srce odraslog čovjeka ostaje mladalačko u pogledu dvoga: ljubavi prema dunjaluku i duge nade.'
• „Kada bi čovjek imao punu dolinu zlata, zaželio bi da ima dvije doline, i njegova usta neće ništa napuniti do prašina, a Allah prima pokajanje od onog ko se pokaje.“