Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nam u ovom hadisu pojašnjava da je čovjek najbliži svome Gospodaru u trenutku kada čini sedždu uslijed toga što najčasniji dio svoga tijela stavlja na zemlju, ponizno i skrušeno se pokoravajući Uzvišenom Allahu. Pored toga, Poslanik nas upućuje da što više upućujemo dovu dok smo na sedždi. Na taj način čovjek iskazuje skrušenost Uzvišenom, riječju i djelom.