Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao je za bajram na musallu, a ranije je obećao ženama da će im se posebno obratiti. Toga dana je ispunio svoje obećanje, rekavši ženama sljedeće: "O, žene, davajte sadaku i što više molite Allaha za oprost, jer se ova dva djela ubrajaju u najveće uzroke oprosta grijeha. Vidio sam vas u noći Israa! Bile ste bile od najbrojnijih u Vatri." Tada je jedna razumna i dostojanstvena žena među njima upitala: "Zašto smo mi, o Allahov Poslaniče, od najbrojnijih u Vatri?" On im kaza: "Zbog nekoliko razloga: često proklinjete i vrijeđate, i ne priznajete pravo svoga muža." Zatim ih je Poslanik opisao kazavši: "Nisam vidio da neko poput vas, manjkavog razuma i vjere, može biti tako sposoban da nadvlada razumnog i razboritog muškarca koji kontroliše svoje postupke." Žena je upitala nakon toga: "Allahov Poslaniče, u čemu se ogleda manjkavost naše vjere i razuma?" Poslanik reče: "Svjedočenje dvije žene jednako je svjedočenju jednog muškarca. To je manjkavost razuma. A manjkavost u vjeri se ogleda u tome što žene ne klanjaju i ne poste za vrijeme ciklusa." Međutim, one ne mogu biti krive zbog toga niti će biti kažnjene, jer je to u skladu s njihovom prirodom. Slično tome, čovjek je stvoren da voli imetak, da bude brzoplet i neznalica. Ovdje se, zapravo, očituje upozorenje kako ne bismo bili iskušani ženama.