share_hadeeth
Husajn b. Abdurrahman, rahimehullah, kazuje nam o razgovoru koji se odvijao između njega i Seida b. Džubejra, rahimehullah, u vezi s rukjom (odučavanjem, liječenjem). Husajna je ujeo akrep (škorpion), i on se liječio šerijatskom rukjom. Kada ga je Seid pitao o dokazu, on mu je prenio hadis Ša'bija, na temelju kojeg se dozvoljava rukja uslijed uroka i otrova. Seid ga je pohvalio zbog toga, ali mu je prenio drugi hadis koji podstiče na ostavljanje rukje. To je hadis od Ibn Abbasa koji ukazuje na četiri osobine zbog kojih se zaslužuje ulazak u džennet bez polaganja računa i prethodne kazne. To su netraženje da se uči rukja, apstiniranje kauterizacije, ne biti sujevjeran i imanje iskrenog oslanca na Allaha. Kada je Ukaša tražio od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da moli Allaha da ga učini jednim od tih ljudi on mu je kazao da će biti jedan od njih. Kada je drugi čovjek isto to zatražio, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, blago mu je odgovorio, prekidajući dalje traženje.
