Neki se čovjek požalio Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, na ponašanje njegovih robova. Kada mu nešto govore, lažu ga; kada preuzmu neki emanet, pronevjere ga; te su mu neposlušni kada im naredi nešto. S druge strane, on ih kori i udara kako bi ih disciplinovao. Čovjek, dakle, pita Poslanika šta će se desiti između njih na Sudnjem danu. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, mu je skrenuo pažnju da ukoliko njegove mjere budu iste kao i njihova neposlušnost, neće biti kažnjen niti nagrađen. Potom, ukoliko njegove mjere budu manje od njihovih grijeha, imat će nagradu; a ako njegove mjere budu veće od njihovih postupaka, biće kažnjen za tu razliku. Čovjek se tada sklonio u stranu, počeo plakati i zapomagati. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, mu tada kaza: "Zar nisi učio ajet: ''Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa se nikome neće nepravda učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to što ćemo Mi račune svoditi.' (El-Enbija', 47). Nikome ni u čemu neće biti učinjena nepravda na Sudnjem danu s obzirom na to da će se vaganje obaviti apsolutno pravedno. Čovjek će tada Poslaniku: "Tako mi Allaha, Allahov Poslaniče, nema ništa bolje od toga da se raziđem sa njima. Budi svjedok da sam ih sve oslobodio radi Allahovog zadovoljstva bojeći se obračuna i kazne.