Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio je da je u narodima prije nas živio jedan kralj koji je imao svoga sihirbaza. Kada je sihirbaz ostario, rekao je kralju: "Ja sam ostario, pa mi pošalji jednog mladića da ga podučim sihru (čarobnjaštvu)." Tada mu kralj posla jednog mladića da ga podučava sihru. Na putu prema sihribazu, mladić bi nailazio na jednog monaha, pa je jednom sjeo kod njega i poslušao njegov govor koji mu se veoma dopao. Od tada je, svaki put kada bi išao sihirbazu, prvo svraćao kod monaha i slušao njegove savjete. A kad bi stigao kod sihirbaza, ovaj bi ga tukao zbog kašnjenja. Mladić se požalio monahu, pa mu je on rekao: "Kada se pribojiš sihirbaza, reci: 'Zadržali su me moji kod kuće', a kada se pribojiš svojih kod kuće, reci: 'Zadržao me sihirbaz.'" I dok je bio u takvom stanju, naišao je na veliku zvijer koja je prepriječila put ljudima i niko nije mogao proći. Tada je rekao: "Danas ću saznati – ko je bolji i ispravniji: sihirbaz ili monah!" Tada je uzeo kamen i rekao: "Allahu, ako je put monaha Tebi draži od puta sihirbaza, ubij ovu zvijer kako bi ljudi mogli proći." Zatim je bacio kamen, pogodio je i usmrtio, pa su ljudi prošli. Potom je otišao monahu i ispričao mu šta se dogodilo, a monah mu odmah reče: "O sine moj, od danas si bolji od mene. Tvoje stanje je takvo. Bit ćeš stavljen na kušnju, pa ako se to desi – nemoj me odati." Mladić je tada, Allahovom dozvolom, liječio ljude od raznih bolesti – izliječio bi slijepca, oboljelog od gube i druge bolesnike. U međuvremenu, jedan dvoranin kralja, koji je bio izgubio vid, čuo je za njega, pa mu je došao noseći brojne darove. Mladiću je rekao: "Sve što je ovdje od darova tvoje je, ako me izliječiš." Mladić reče: "Ja nikoga ne liječim! Samo Allah liječi. Ako povjeruješ u Allaha, ja ću za tebe moliti Allaha da te izliječi." Dvoranin je povjerovao u Allaha, pa ga je Allah izliječio. Zatim je došao kod kralja i sjeo kod njega kao i ranije, pa ga kralj upita: "Ko ti je povratio vid?" On odgovori: "Moj Gospodar." Kralj reče: "Zar imaš Gospodara mimo mene?" On reče: "Moj i tvoj Gospodar jeste Allah." Kralj ga je uhvatio i krenuo ga mučiti sve dok nije otkrio gdje se nalazi mladić. Nakon toga, doveli su mladića pred kralja koji mu je rekao: "O sine moj, tvoje znanje čarobnjaštva doseglo je razinu da liječiš slijepce i gubave, te činiš ovo i ono." Mladić odgovori: "Ja nikoga ne liječim, nego samo Allah liječi." Kralj ga je tada krenuo mučiti sve dok nije otkrio gdje se nalazi monah. Doveli su monaha i rekli mu: "Odreci se svoje vjere!" No, on je to odbio. Tada su donijeli testeru i stavili je na njegovu glavu, te je njome prepolovili na dva dijela. Zatim su doveli kraljevog pratioca i rekli mu: "Odreci se svoje vjere!" Međutim, i on je to odbio. Uzeli su opet testeru i stavili je na njegovu glavu te je njome prepolovili na dva dijela. Zatim su doveli mladića i rekli mu: "Odreci se svoje vjere!" On je to odbio, pa su ga predali trojici ili desetorici muškaraca iz kraljeve pratnje. Kralj im je rekao: "Odvedite ga na planinu, na sam njen vrh. Ako se odrekne svoje vjere, dobro je; a ako ne, bacite ga niz liticu." Oni su ga odveli i popeli se s njim na planinu. Mladić je kazao: "Allahu, zaštiti me od njih onako kako hoćeš." Tada se planina snažno zatresla, i oni su pali s nje. Mladić se potom vratio kralju. Kralj ga upita: "Šta se desilo sa ostalima?" Mladić odgovori: "Allah me zaštitio od njih." Zatim ga je kralj predao svojim podanicima, te im je rekao: "Odvedite ga i ukrcajte ga na malu lađu, pa ga odvezite na pučinu. Ako se odrekne svoje vjere, dobro je; a ako ne – bacite ga u more." Oni su ga odveli, a dječak je rekao: "Allahu, zaštiti me od njih kako hoćeš." Tada se lađa prevrnula i oni su se utopili, a on je ponovo došao kod kralja. Kralj ga upita: "Šta je bilo s tvojim drugovima?" "Allah me je zaštitio od njih", reče mladić, te nastavi: "Nećeš me moći ubiti sve dok ne uradiš ono što ti ja naredim." "A šta je to?", upita kralj. Dječak mu kaza: "Okupi narod na otvorenom mjestu, priveži me za deblo drveta, zatim uzmi jednu strijelu iz mog tobolca, stavi je na tetivu luka i reci: 'U ime Allaha, Gospodara dječaka', pa me potom gađaj. Ako to učiniš, ubit ćeš me." Tada kralj okupi narod na jednom mjestu, priveza dječaka za deblo drveta, uze strijelu iz njegovog tobolca, stavi je na sredinu luka i reče: "U ime Allaha, Gospodara dječaka." Potom ga pogodi; strijela mu se zabi u sljepoočnicu, između oka i uha. Dječak stavi ruku na mjesto gdje ga je pogodila strijela i tada je umro. Narod tada povika: "Vjerujemo u dječakovog Gospodara! Vjerujemo u dječakovog Gospodara! Vjerujemo u dječakovog Gospodara!" Pa dođoše do kralja i rekoše mu: "Zar ne vidiš da si uradio ono čega si se bojao?" Kralj reče u sebi: "Zaista je došlo ono čega si se bojao — ljudi su počeli slijediti dječaka i svi su povjerovali u njegovog Gospodara." Zatim naredi da se na zemlji naprave veliki procjepi, da se u njima zapale vatre, pa je rekao: "Ko se ne povrati sa svoje vjere, biće bačen u ove plamene jame." Narod posluša i učini kako je kralj zapovijedio. U tom času dođe jedna žena sa svojim djetetom, zaustavi se pa poče oklijevati da li da uđe u vatru. Ali joj dijete reče: "O majko, budi strpljiva, jer ti si na istini."