Aiša bint Ebi Bekr, radijallahu anha, spomenula je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svoj namaz započinjao tekbirom: "Allahu ekber", a učenje počinjao surom El-Fatiha. "Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova..." Kada bi učinio ruku‘ nakon stajanja, ne bi podizao niti spuštao glavu, nego bi je držao u ravni sa tijelom. A kada bi podigao glavu s ruku‘a, potpuno bi se uspravio stojeći prije nego što bi učinio sedždu. Kada bi podigao glavu s prve sedžde, ne bi išao na drugu sve dok se ne bi smirio u sjedećem položaju. A nakon svaka dva rekata sjedio bi radi tešehhuda i učio: "Et-tehijjatu lillahi ves-salavatu vet-tajjibatu…" A kada bi sjedio između dvije sedžde ili na tešehhudu, podvijao bi lijevu nogu i sjedio na njoj, a desnu nogu bi uspravio. I zabranjivao je da klanjač u svome namazu sjedi poput šejtana, a to je da ispruži stopala po zemlji i sjedi na petama, ili da prisloni stražnjicu na tlo, uspravi potkoljenice i stavi ruke na zemlju poput psa, ili da klanjač pruži svoje podlaktice i raširi ih na sedždi kao što to čine zvijeri. Svoj namaz bi završavao predajom selama: "Es-selamu alejkum ve rahmetullah" – jednom na desnu, a drugi put na lijevu stranu.