Zirr ibn Hubejš je došao kod Safvana ibn Assala, radijallahu anhu, da ga pita o potiranju po mestvama, nakon čega ga je Safvan upitao: "Šta te je dovelo, o Zirre?" On je odgovorio: "Želja za znanjem." Tada je Safvan rekao: "Zaista meleki spuštaju svoja krila pred onim koji traži znanje, iz zadovoljstva i poštovanja prema onome što čini." Zirr je zatim rekao: "U meni se javila sumnja u vezi potiranja po mestvama nakon nužde i mokrenja, a ti si ashab Allahovog Poslanika, pa sam došao da te pitam: da li si čuo da je Vjerovjesnik o tome nešto spomenuo?" Safvan ibn Assal je rekao: "Da. Vjerovjesnik nam je naređivao, kada bismo bili na putovanju, da ne skidamo mestve tri dana i tri noći zbog male nečistoće poput nužde, mokrenja i spavanja. Međutim, u slučaju dženabeta ih je bilo obaveza skinuti." Zatim sam rekao: "Da li si čuo da je nešto spomenuo o ljubavi?" Rekao je: "Da. Bili smo sa Allahovim Poslanikom na putovanju. Dok smo bili sa njim, glasno ga je dozvao jedan beduin: 'O Muhammede!' Pa mu je on odgovorio na sličan način: 'Evo me.' Mi smo mu rekli: 'Teško tebi! Stišaj glas, jer si kod Vjerovjesnika, zabranjeno je dizati glas pred njim.'" Uslijed svoje grubosti on reče: "Tako mi Allaha, neću se stišati." Zatim je beduin nastavio: "Allahov Poslaniče, čovjek voli dobre ljude, ali ne radi kao što oni rade?" Poslanik reče: "Čovjek će biti sa onim koga voli na Sudnjem danu." Zirr ibn Hubejš je rekao: "Safvan nam je potom nastavio kazivati sve dok nije spomenuo vrata pokajanja sa strane Šama, koja je Allah stvorio onoga dana kada je stvorio nebesa i Zemlju; jahač putuje njihovom širinom četrdeset ili sedamdeset godina, i neće se zatvoriti sve dok Sunce ne izađe sa zapada."