Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uticao se Allahu od četvero, a značenje toga je sljedeće: Prvo: Allahu moj, utječem Ti se od nestanka Tvoje blagodati, bilo da je u vjeri ili u poslovima ovoga svijeta, i molim Te da ustrajem u islamu, i da se udaljim od grijeha koji će uzrokovati nestanak blagodati. Drugo: I molim Te da se sačuvanost (od smutnji i drugih iskušenja) ne izmijeni, pa da postane nedaća. Zato Te molim za trajnu sačuvanost i sigurnost od svih bolova i nevolja. Treće: I molim Te da me spasiš od Tvoje iznenadne kazne, nedaće i nevolje, jer kada ova kazna nastupi iznenada, čovjek više nema vremena da se pokaje i popravi, i zato je u većoj nevolji onaj koji njome bude pogođen. Četvrto: I molim Te da me sačuvaš od svake Tvoje srdžbe i svega što je uzrokuje, jer gubitnik je onaj na koga se Ti rasrdiš. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upotrijebio je izraz u množini kako bi obuhvatio sve razloge Allahove srdžbe, bilo da dolaze od riječi, djela ili vjerovanja.