U ovom predanju Muaz navodi da ga je Allahov Poslanik poslao u Jemen kao namjesnika i sakupljača zekata i drugih prihoda, naredivši mu da na ime zekata od trideset krava uzme june ili junicu od godinu dana, a od svakih četrdeset junicu ili june od dvije godine. Odredio je i visinu poreza – džizje, i to jedan zlatnik po punoljetnoj osobi, i ovaj iznos džizje propisan je općenito za bogatog i siromašnog u toku jedne godine dana. Međutim, u određivanju iznosa džizje vladar ima pravo da zauzme svoj stav i mišljenje i odredi iznos shodno tome, uzimajući u obzir mjesto i vrijeme, i imovno stanje ljudi, a argument za to jeste stav Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je odredio iznos džizje za stanovnike Jemena, rekavši Muazu: “Od svakog punoljetnog uzmi zlatnik.” Međutim, iznos džizje poslije je povećan za stanovnike Šama, prema procjeni Omera.