Majka vjernika Aiša, radijallahu anha, kazala je da je prva stvar kojom je započelo objavljivanje Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, bila istinita vizija u snu – nije sanjao ništa, a da se to ne bi pojavilo jasno poput svjetlosti zore. Zatim mu se omilila osama, pa se povlačio u pećinu Hira, gdje je boravio po nekoliko noći u ibadetu, prije nego bi se vratio svojoj porodici. Sa sobom je nosio potrebnu opskrbu, a potom se vraćao supruzi Hatidži, radijallahu anha, kako bi se ponovo opskrbio za sljedeći broj dana. Tako je bilo sve dok mu nije došla istinska objava, dok je boravio u pećini Hira. Tada mu je došao melek Džibril, alejhisselam, i rekao: "Uči!" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: "Ne umijem da učim (čitam)." Kaže: "Zatim me uzeo, privio uz sebe i stisnuo tako jako da sam osjetio veliku tegobu, pa me pustio i ponovo rekao: 'Uči!' Rekao sam: 'Ne umijem učiti.' Zatim me ponovo uzeo i po drugi put stisnuo tako jako da sam jedva izdržao, pa me pustio i rekao: 'Uči!' Opet sam odgovorio: 'Ne umijem učiti.' Zatim me i treći put stisnuo kao i prije, pa me pustio i rekao: 'Uči u ime Gospodara svoga, Koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Uči! Plemenit je Gospodar tvoj.'" (el-'Alek: 3-1). Tada se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vratio s ajetima, a njegovo srce je drhtalo od straha, bojeći se za svoj život. Ušao je kod svoje supruge, majke vjernika Hatidže bint Huvejlid, radijallahu anha, i rekao joj: "Pokrijte me odjećom! Pokrijte me odjećom!" – pa su ga pokrili, sve dok ga strah potpuno nije prošao. Zatim se obratio Hatidži, radijallahu anha, i ispričao joj šta se dogodilo. Rekao je: "Zaista sam se pobojao za svoj život." Pa mu je Hatidža rekla: "Ne, kunem se Allahom, On te nikada neće osramotiti niti napustiti! Ti održavaš rodbinske veze, pomažeš slabome koji sam za sebe ne može, pomažeš siromahu, dajući ljudima ono što ne mogu naći osim kod tebe, častiš gosta, te pomažeš istinu te je se držiš kad god je to potrebno." Hatidža, radijallahu anha, odvela je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svom rođaku Vereki ibn Nevfelu ibn Esedu ibn Abdul-'Uzzâu, sinu njenog amidže. On je bio čovjek koji je napustio džahilijet i primio kršćanstvo. Pisao je dijelove Evanđelja na hebrejskom, onoliko koliko je Allah dao. Bio je to starac koji je izgubio vid. Hatidža je rekla svome rođaku: "O rođače, poslušaj sina svog nećaka." Tada mu je Vereka odgovorio: "Šta si vidio?" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ispričao mu je šta je vidio i doživio. Vereka mu reče: "To je bio Džibril, kojeg je Allah poslao svom poslaniku Musau, alejhis-selam. Kamo sreće da sam još mlad i snažan, da doživim dan kada će te tvoj narod prognati!" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: "Da li će me zaista oni prognati?" Rekao je: "Da, niko nije došao s nečim sličnim onome s čim si ti došao, a da zbog toga nije bio progonjen i zlostavljan. A ako to doživim, pomoći ću te snažno i odlučno." Nedugo nakon toga Vereka je preminuo, a Objava je zatim prestala dolaziti na određeno vrijeme.

• Objašnjenje početka objave Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
• Snovi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dio su objave.
• Dozvoljeno je uzeti opskrbu za put, i to nije protivno oslanjanju na Allaha, jer ju je uzimao i Predvodnik svih onih koji se oslanjaju na Allaha – Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
• Potpuna plemenitost Uzvišenog Allaha ogleda se u tome što je podučio Svoje robove onome što nisu znali i izveo ih iz tame neznanja na svjetlo znanja.
• Biti pismen nosi brojne koristi: uz pismenost nauke su zabilježene, sačuvane mudrosti, precizno prenesene vijesti prethodnih naroda, očuvane objavljene Allahove knjige i uređena vjera i dunjaluk.
• Prvo što je objavljeno iz Kur’ana bile su riječi: "Čitaj, u ime Gospodara tvoga Koji stvara!" (El-'Alek, 1).
• Plemenite osobine i dobra djela uzrok su spasa od lošeg završetka i raznih nevolja – onome kod koga prevladava dobro, lijepa je i konačnica, te se može nadati spasu u vjeri i na dunjaluku.
• Dozvoljeno je pohvaliti čovjeka u lice ako za tim postoji opravdan razlog i korist.
• Treba umiriti onoga koji osjeti strah, obradovati ga i podsjetiti ga na razloge koji vode ka smirenosti.
• Najveći dokaz i najjasniji pokazatelj potpunosti Hatidže, radijallahu anha, njene pronicljivosti, snage duha i dubokog razumijevanja jeste njen opis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem je obuhvatila sve glavne temelje plemenitih osobina. To je zbog toga što dobročinstvo može biti prema bližnjima ili strancima, fizičko ili materijalno, prema onome koji se sam brine o sebi ili prema drugome – ona se osvrnula na sve to.
• Kada nekoga zadesi nevolja ili važna situacija, preporučuje se da se obrati onome kome vjeruje i ko mu može dati ispravan savjet i pravilno mišljenje.