Jedan pustinjak je zatražio od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ga poduči nekom zikru kojeg će izgovarati. Poslanik mu reče da govori: "La ilahe illallah wahdehu la šerike lehu (Nema istinskog boga mimo Allaha, jedinog, koji nema saučesnika)", "Allahu ekberu kebira (Allah je najveći)", to jeste, Allah je apsolutno najveći od bilo čega. "Wel-hamdu lillahi kesira. (Njemu mnogo zahvale izražavamo)" Izražavamo Mu zahvalu radi Njegovih svojstava, djela i blagodati koje se ne mogu pobrojati. "Subhanallahi rabbil-'alemin. (Slavljen je Allah, Gospodar svjetova)" Slavljen i uzvišen je od svih mahana i nedostataka. "La hawle we la kuwwete illa billahil-'azizil-hakim. (Nema promjene niti moći mimo Allaha, Silnog i Mudrog)" Tj. niko ne može promijeniti bilo šta iz jednog u drugo stanje ako Uzvišeni to ne dozvoli i ne omogući. Čovjek reče: "Ovaj zikr je za moga Gospodara. Njemu se izražava veličanje, a ima li šta za mene?" Poslanik mu je rekao da uči: "Allahummeg-firli (Allahu, oprosti mi)", tako što ćeš mi grijehe prekriti i otkloniti, "Wer-hamni (smiluj mi se)", tako što ćeš mi pružiti ovosvjetska dobra i onosvjetske koristi, "Weh-dini (uputi me)", to jeste, uputi me na najbolja stanja i na pravi put. "Wer-zukni (i opskrbi me)." To jeste, podari mi halal imetak, zdravlje i svako dobro.