Kada musliman želi poduzeti nešto u vezi s čim nije siguran šta je ispravno, propisano mu je da klanja istiharu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučavao je svoje ashabe, radijallahu anhum, ovoj molitvi na isti način kao što ih je podučavao surama iz Kur'ana. Musliman u tom slučaju treba da klanja dva rekata nafila-namaza, mimo obaveznih namaza, a zatim da uči dovu Allahu riječima, čije je značenje sljedeće: "Allahu, ja Tvojim savršenim znanjem od Tebe tražim najbolji izbor i molim Te da me usmjeriš ka onome što je bolje za mene. I molim Te Tvojom apsolutnom moći, a Tebe ništa ne može spriječiti, da mi dadneš snage tamo gdje mi samo Ti možeš pomoći. I tražim od Tvoje velike dobrote, jer Ti sve što daješ to je zbog Tvoje dobrote, a ne zbog toga što imaš obavezu prema nekome, jer si Ti svemoćan, a ja nisam jer sam slab i nemoćan i potreban sam Tvoje pomoći. Ti znaš, jer Ti je poznato sve, i javno i tajno, i dobro i zlo, a ja ne znam osim ono na šta me Ti usmjeriš i uputiš. Ti si Onaj Koji poznaje sve tajne, jer posjeduješ apsolutno znanje i moć koja se neminovno sprovodi. Niko ne može mimo Tvoje moći učiniti bilo šta, to može samo onda kada mu Ti omogućiš." Zatim će uputiti dovu svome Gospodaru, imenujući svoju potrebu: „Allahu moj, predajem svoj slučaj Tebi. Ako Ti u Svom znanju znaš da je ova stvar (ovdje imenuje svoju potrebu, poput kupovine kuće, kupovine automobila, ženidbe ili nešto drugo); dobra za mene, za moju vjeru u kojoj je moja zaštita, moj život na ovome svijetu, moj budući svijet i moj krajnji ishod, odredi mi je i olakšaj mi je, a potom mi je blagoslovi, dajući mi veliko dobro u tome. Allahu, ukoliko je, prema Tvome znanju, ova stvar loša za mene, moju vjeru, moj život, moj budući svijet i moj krajnji ishod, odvrati je od mene i mene od nje odvrati i odredi mi ono što je za mene dobro gdje god se ono nalazilo, i učini me zadovoljnim time, kao i sa svime što mi odrediš, volio ja to ili ne."