Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došli su ljudi iz plemena ‘Ukl i ‘Urejna kao muslimani. Zadesila ih je bolest od koje su im se stomaci naduli, pa im je boravak u Medini postao težak, jer im nisu odgovarali ni njena hrana niti njen zrak. Pa im je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da odu do deva od zekata, te da piju njihovo mlijeko i mokraću. Oni su otišli, a kada su ozdravili, ugojili se i povratila im se boja lica, ubili su čobana Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i otjerali deve. Vijest o tome stigla je početkom dana, pa je Poslanik poslao ljude u potjeru za njima. Sustigli su ih, i kada je dan već poodmakao, dovedeni su kao zarobljenici pred Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Tada je naredio da im se odsijeku ruke i noge, te da im se oslijepi vid, jer su isto to učinili čobanu, te su bačeni u kamenitu pustinju. Tražili su vodu, ali im nije data, sve dok nisu umrli. Rekao je Ebu Kilaba: "Oni su počinili krađu, ubistvo, otpali su od vjere nakon što su postali muslimani, te su zaratili protiv Allaha i Njegovog Poslanika."