Poslanik je upitan o dobročinstvu i grijehu, pa je to pojasnio kazavši da je najvažniji vid dobročinstva lijep karakter. Prema Allahu se to iskazuje kroz bogobojaznost, a prema ljudima kroz: trpljenje nelagodnosti, smanjivanje srdžbe, lijep govor, spajanje veza, poslušnost, blagost, dobročinstvo, i lijep suživot. Što se tiče grijeha, to je ono što izaziva nemir u duši poput sumnjivih stvari. To je ono o čemu se dvoumiš, nemaš unutrašnji mir, i u srcu ti se javlja bojazan da je grijeh, te ne želiš da drugi to saznaju jer je to neprikladno u perspektivi čestitih ljudi. Duša po svojoj prirodi voli da se ljudi upoznaju s njenim dobrim djelima, a ako se već stidiš zbog nekih djela, to je znak da u njima nema dobra."