Burejde, radijallahu 'anhu, kazuje da bi Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, poslao vojsku ili izvidnicu u borbi protiv nevjernika, i naređivao bi vojskovođi da čuva jedinstvo i da vodi brigu o pitanjima vojske. Nakon toga bi mu savjetovao da bude bogobojazan i on i oni koji su s njim, te da čine dobro. Upućivao bi ih ka onome što im je obaveza u njihovom odnosu prema neprijateljima, da ne prikrivaju ratni plijen, da se drže ugovora i da nikog ne masakriraju, te da ne ubijaju one koji nisu punoljetni. Naređivao im je da prvo pozovu mušrike u islam, pa ako im se odazovu, da ih podstaknu na iseljenje u Medinu i da ih poduči da im od prava i obaveza pripada isto kao i onim ranijim muhadžirima. Ukoliko odbiju iseljenje, naredio bi im da se prema njima ophode kao prema muslimanskim beduinima. Ukoliko bi odbili da prime islam, naredio im je da od njih traže džizju. Zatim, ukoliko bi odbili i da daju džizju, onda bi im naredio da zatraže pomoć od Allaha i da se bore. Potom, ako budu opsjedali neku tvrđavu, pa oni htjednu da im dadnu garanciju od Allaha i Njegovog Poslanika, da to ne čine, nego da im dadnu garanciju od sebe i od svojih saboraca, jer ako bi prekršili obećanje koje su dali od sebe, blaže je nego da prekrše obećanje koje su dali od Allaha i Njegova Poslanika. Ako se oni odluče da se predaju i da im se sudi po Allahovoj presudi, naređivao im je da to ne prihvate nego treba da im se sudi po svojoj presudi, zato što se ne zna hoće li se u tome pogoditi Allahova presuda ili neće.