Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je upozorio na opasnost prekomjernog zaklinjanja u trgovini čak i kada se radi o istini. Iako to može dovesti do brže prodaje i većeg prometa, to je i razlog smanjenja blagoslova u zaradi i prihodu. Allah može dati različite vrste nedaća koje će zatrti imanje kao što su: krađa, požar, potop, pljačka i tako dalje.

• Hadis govori o uvažavanju zakletve Allahom. Čovjek se treba Allahom zaklinjati samo kada zaista postoji potreba za tim.
• Haram zarada, čak i ako je velika, lišena je bereketa i u njoj dobra nema.
• Mulla Ali el-Kari je rekao: "Bereket u zarađenom imetku može izostati na različite načine. Može ga, na primjer, zadesiti neka šteta. Njegov vlasnik ga može spiskati na nešto što mu ne donosi ni ovosvjetsku ni onosvjetsku korist. Imetak, pak, može ostati u njegovom vlasništvu, ali da mu ne koristi, ili će ga naslijediti neko ko ga neće cijeniti."
• En-Nevevi je rekao: "Ovaj hadis sadrži zabranu učestalog zaklinjanja u trgovini. Zaklinjanje bez potrebe je pokuđeno, a kada se koristi za promovisanje robe, postoji opasnost da kupac bude obmanut zakletvom."
• Učestalo zaklinjanje ukazuje na manjak vjere i slabost monoteizma, jer vodi ka dvjema stvarima. Prva je nemarnost prema zaklinjanju Allahom i gubitak svijesti o važnosti toga, a druga je sklonost ka laganju. Onaj ko se mnogo zaklinje, više je izložen laganju. Uslijed toga, potrebno je izbjegavati prekomjerno zaklinjanje. Allah je rekao: "I čuvajte zakletve svoje." (El-Ma'ida, 89.)

1. Početna stranica
2. Odlike i pravila ponašanja
3. Šerjiatski adabi (način ponašanja)
4. Pravila ponašanja prlikom govora i šutnje
5. Hadis

• Vjernik ne vrijeđa, niti proklinje, nije vulgaran i prost.“
• Ko je taj što se zaklinje Mojim imenom da Ja neću oprostiti tome i tome? Njemu sam već oprostio, a tebi djela poništio!
• "Ne proklinjite jedni druge Allahovim prokletstvom, niti Allahovom srdžbom, niti džehenemskom vatrom."
• „Ko god svom bratu kaže: ‘Ti si nevjernik (kafir)', time će se optužba vratiti na jednog od njih. Ako je to istina, onda se odnosi na onoga kome je rečeno; a ako nije, optužba se vraća na onoga ko je to rekao.“