Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se jednom prilikom okupio sa svojim ashabima. Budući da se tu konzumirala hrana, Poslaniku je bila ponuđena plećka ovce, koja mu je bila najdraži dio mesa. Kada ju je zagrizao, izrekao je hadis čije je značenje sljedeće: "Ja sam prvak Ademovih potomaka na Sudnjem danu", a to je spomenuo kao vid kazivanja o Allahovim blagodatima (a ne kao vid samohvale). Zatim je rekao: "Znate li zbog čega je to tako? Ljudi će biti okupljeni na Sudnjem danu na prostranoj i sasvim ravnoj zemlji. Svi će čuti onoga ko poziva i govori, i svi će biti obuhvaćeni pogledom. Ništa neće ostati nevidljivo i skriveno, jer će zemlja biti ravna, te neće biti ničega što bi moglo zakloniti nekoga od pogleda. Ako bilo ko progovori, moći će ga svi drugi i čuti i vidjeti. Sunce će se približiti ljudima na udaljenost od jedne milje, a obuhvatiće ih tuga i nevolja koju neće moći podnijeti niti izdržati, pa će početi tražiti spas putem šefa'ata (zagovaranja). Tada će Allah Uzvišeni, nadahnuti vjernike da odu do Adema, praoca ljudi. Oni će doći kod njega i spomenuti njegovu vrijednost, nadajući se da će se on zauzeti za njih kod Allaha. Ljudi će mu reći: "Ti si Adem, praotac ljudi. Allah te je stvorio Svojom rukom, melekima je naredio da ti se poklone, naučio te imenima svih stvari i udahnuo ti Svoga ruha." Adem će se ispričati i reći: "Moj Gospodar danas je srdit kao što nikada nije bio i kao što nikada neće biti srdit. Zatim će spomenuti svoj grijeh, a to je da mu je Allah zabranio da jede sa drveta. Osim toga, Adem će dodati: "Za mene se treba neko zagovarati. Idite kod nekoga drugoga, idite kod Nuha." Zatim će otići kod Nuha i reći će mu: "Ti si prvi poslanik kojeg je Allah poslao ljudima na Zemlji, a On te je nazvao 'robom zahvalnim'." Međutim, i Nuh će se ispričati sljedećim riječima: "Allah je danas srdit kao što nikada nije bio i kao što nikada neće biti srdit. Ja sam molio protiv svoga naroda. I za mene se treba neko zauzimati. Idite kod nekoga drugoga, idite kod Ibrahima." Onda će otići kod Ibrahima i reći mu: "Ti si Allahov prijatelj na Zemlji, posreduj za nas kod svoga Gospodara, zar ne vidiš u čemu se nalazimo?" Ibrahim će im reći: "Moj Gospodar je danas srdit kao što nikada nije bio i kao što nikada neće biti srdit. Što se mene tiče, ja sam izrekao tri laži. Prvo, rekao sam da sam bolestan; drugo, rekao sam: 'Ovo je učinio njihov najveći (kip)'; i treće, rekao sam svojoj ženi Sari: 'Reci im da sam ja tvoj brat kako bi se sačuvala od njegovog zla." Te tri rečenice koje je Ibrahim izgovorio ubrajaju se, zapravo, u dvosmisleni govor, a ne u pravu laž. Dakle, ne radi se doslovno o lažima, no ipak su izgledale kao laži. Uslijed toga, Ibrahim je smatrao da nije dostojan posredovati za nekoga, jer onaj ko je bliži Allahu (poput Ibrahim) i ko je svjesniji Njegove veličine, boji Ga se više. Ibrahim će im reći: "Za mene se treba neko zauzimati, idite kod nekoga drugoga, idite kod Musaa." Onda će otići kod Musaa i reći mu: "O Musa, ti si Allahov poslanik, Allah te je odlikovao poslanicom i govorom nad ostalim ljudima. Posreduj za nas kod svog Gospodara, zar ne vidiš u čemu se nalazimo?" Musa će im reći: "Moj Gospodar je danas srdit kao što nikada nije bio i kao što nikada neće biti srdit. Ja sam ubio nekoga koga nisam smio ubiti. I za mene se treba neko zauzimati, idite kod nekoga drugoga,. Idite kod Isaa, sina Merjeminog." Onda će otići kod Isaa i reći mu: "O Isa, ti si Allahov poslanik i Njegova riječ koju je udahnuo u Merjem. Govorio si ljudima dok si bio u kolijevci. Posreduj za nas kod svog Gospodara, zar ne vidiš u čemu se nalazimo?" Isa će im reći: "Moj Gospodar je danas srdit kao što nikada nije bio i kao što nikada neće biti srdit." Isa nije spomenuo nikakav svoj grijeh, ali je kazao da se i za njega treba neko zauzimati. Dodao je: "Idite kod nekog drugog, idite kod Muhammeda." Onda će otići kod Muhammeda i reći mu: "O Muhammede, ti si Allahov poslanik i posljednji od njih. Allah ti je oprostio sve grijehe, one prošle i one buduće. Posreduj za nas kod svog Gospodara, zar ne vidiš u čemu se nalazimo?" Tada ću krenuti i stati ispod Allahovog Arša, pa ću se pokloniti svom Gospodaru Uzvišenom, a zatim će me On nadahnuti da Ga pohvalim onako kako nikome prije mene nije dao. Tada će se reći: "O Muhammede, podigni glavu! Traži, biće ti dato! Posreduj, tvoje posredovanje će biti prihvaćeno!" Podignuću svoju glavu nakon toga i reći: "Moj ummet, moj ummet, moj ummet, o Gospodaru!", i tada će biti prihvaćen moj šefa'at. Tada će mu se reći: "O Muhammede, uvedi iz svoga ummeta, one koji će biti sačuvani polaganja računa, kroz desna vrata Dženneta. S tim da će moći ulaziti i sa ostalim ljudima na druga vrata." Poslanik nam je zatim kazao: "Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život, udaljenost između rubova vrata Dženneta je poput udaljenosti između Meke i Sane u Jemenu, ili kao što je udaljenost između Meke i Busre u Šamu, a Busra je zapravo grad Hauran."