Izašao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iz kuće svoje žene, majke vjernika, Džuvejrije, radijallahu anha, ujutro nakon što je klanjao sabah, a ona je sjedila na mjestu svog namaza. Vratio se kasnije, u jutarnje vrijeme, a ona je još uvijek sjedila na istom mjestu. Tada je rekao: „Zar si još uvijek u stanju u kojem sam te ostavio?“ Rekla je: "Da." Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je zatim kazao: „Rekao sam nakon tebe četiri riječi, ponovio sam ih tri puta, i da se one uporede sa onom što si ti izgovorila dok si sjedila na svom mjestu, one bi bile teže od svega toga.“ „Uzvišen je Allah“ — tj. Allah je čist od svih nedostataka, „i hvale dostojan“ — jer On zaslužuje najljepše pohvale, „onoliko koliko ima Njegovih stvorenja“ — čiji broj ne zna niko osim Allah, „i onoliko koliko je zadovoljan“ — onoliko koliko je Njegovo zadovoljstvo onima kojima je On zadovoljan, a to je nešto što se ne može obuhvatiti, „i onoliko koliko je težak Njegov Arš“ — koji je najuzvišeniji i najteži od svih stvorenja, „i koliko su brojne Njegove riječi“ — jer riječi Allaha se ne mogu izbrojati niti se mogu iscrpiti. Ovo obuhvata prethodna tri aspekta: Njegove riječi nemaju kraja, niti se njihovo svojstvo može pojmiti, niti se one mogu iscrpiti. Ovdje je prvo spomenuto ono što obuhvata ogroman broj, a to je broj svih stvorenja, zatim je spomenuto ono što je veličanstvenije od toga a to je Allahovo zadovoljstvo, zatim je spomenuta težna najvećeg stvorenja, a to je Arš. Prvo ukazuje na broj i količinu, drugo na svojstvo i kakvoću a treće na veličinu i težinu.