Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je u ovom hadisu pojasnio razliku između onoga koji spominje Allaha i onoga koji Ga ne spominje. Oni su poput živog i mrtvog čovjeka u pogledu lijepog izgleda i pružanja koristi drugima. Dakle, onaj koji spominje svoga Gospodara je živ, njegov vanjski izgled je lijepo ukrašen, a unutrašnjost mu je ispunjena spoznajom i on može drugima koristiti. S druge strane, onaj koji ne spominje Allaha je mrtav, vanjski izgled mu je besjajan, a unutrašnjost prazna i od njega nema nikakve koristi. Isto tako, kuća je živa ako njeni stanovnici spominju Allaha, a u suprotnom to je mrtva kuća uslijed nemara njenih stanovnika kada je posrijedi spominjanje Allaha. Dakle, pod živom i mrtvom kućom misli se na ukućane.