Ovaj hadis poznat je kao hadis o čovjeku koji je pogrešno klanjao, i on je osnova pri objašnjavanju načina obavljanja namaza, namaskih ruknova, vadžiba i šartova, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na najljepši način objasnio šta je potrebno uraditi da bi namaz bio validan, i ono što nije spomenuto u ovom hadisu se ne smatra namaskim vadžibom. Dakle, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao je u mesdžid a za njim je ušao i jedan ashab po imenu Hallad b. Rafi. On je klanjao brzo, ne upotpunujući radnje u namazu niti učenje, a kada je završio sa namazom, došao je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i nazvao mu selam. Poslanik mu je uzvratio na selam i rekao: "Vrati se i klanjaj, jer ti zaista nisi klanjao." On se vratio i obavio je ponovo namaz kao što ga je obavio i prvi put. Nakon toga došao je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i on mu je ponovo rekao: "Vrati se i klanjaj, jer ti zaista nisi klanjao." Isto se desilo i treći put. Tada se ovaj ashab zakelo riječima: "Tako mi Onoga Koji te je poslao sa istinom, ja ne znam drukčije klanjati, pa me pouči!" Kada se u njemu probudila želja za znanjem i kada je izrazio želju i spremnost da nauči, i također nakon što je nekoliko puta ponovio namaz, pa ne možemo reći da je brzo klanjao iz zaborava - Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnio mu je da kada htjedne obaviti namaz, donese početni tekbir, zatim, nakon što prouči Fatihu, prouči iz Kur'ana ono što mu je lahko, a nakon toga učini ruku i tako ostane sve dok se ne smiri, zatim se vrati sa rukua sve dok se u potpunosti ne uspravi i dok se tako stojeći ne smiri, a nakon toga učini sedždu i tako ostane sve dok se u potpunosti ne smiri, a kada se vrati sa sedžde, sjedne i tako ostane dok se u potpunosti ne smiri. Rekao mu je na koncu da tako postupi u cijelom svom namazu, osim kad je riječ o početno tekbiru: on se donese samo na prvom rekatu. U drugim se verzijama ovog hadisa navode još neki šartovi namaza, kao što je okretanje prema kibli i uzimanje abdesta.