Enes ibn Malik, radijallahu anhu, prenosi događaj koji se desio kada je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, objavljeno: "Mi smo ti, zaista, dali da pobijediš pobjedom jasnom, da bi ti Allah oprostio grijehe koji su prethodili i one koji će poslije doći, da bi blagodat Svoju tebi potpunom učinio, da bi te na Pravi put uputio i da bi te Allah snažno podržao. On je Onaj Koji je smiraj u srca vjernika spustio, da bi vjerovanje na vjerovanje svoje povećali, a vojske nebesa i Zemlje su Allahove; Allah je Onaj Koji sve zna i mudar je, da bi vjernike i vjernice uveo u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, u kojima će vječno boraviti, i da bi prekrio njihova loša djela – a to je u Allaha veliki uspjeh." Naime, to se desilo pri povratku sa Hudejbije kada je ashabe obuzeo osjećaj tuge i potištenosti. Bili su spriječeni da obave umru zbog uvjeta primirja za koje su smatrali da su nepovoljni za muslimane, a već su prethodno zaklali kurbane na Hudejbiji. U tom trenutku Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Objavljen mi je ajet koji mi je draži od čitavog dunjaluka", a zatim ga je proučio.