Aiša, radijallahu anha, prisjetila se jednog događaja i kazivanja koje nam pojašnjava koliko je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, volio misvak i koliko je bio vezan za njega. Brat Aiše, radijallahu anha, Abdurrahman, sin Ebu Bekrov, radijallahu anhuma, ušao je kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, dok je bio na samrtnoj postelji, čisteći svoje zube svježim misvakom. Kada je Poslanik, sallallah alejhi ve sellem, vidio misvak kod Abdurrahmana, nije ga od želje za njim odvratila bolest, pa je usmjerio svoj pogled kao da ga želi. Aiša, radijallahu anha, shvatila je o čemu se radi, uzela je misvak od svoga brata, otkinula njegov vrh zubima i očistila ga, a zatim ga pružila Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, te je on njime čistio zube. Aiša, radijallahu anha, nije vidjela da iko od Poslanika bolje i temeljitije čisti zube misvakom. Kada je očistio zube i završio s misvakom, podigao je svoj prst, iskazujući jednoću Allaha Uzvišenog, odabravši da preseli na ahiret. Nakon toga je preselio. Aiša, radijallahu anha, ponosila se, i imala je pravo, zbog toga što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio u njenom naručju.