U ova dva hadisa navodi se primjer čovjekove nade, njegovog edžela i onoga čemu je izložen, te smrti koja ga zadesi kod nečega od spomenutog. Ako bude sačuvan od svih problema, smrt će ga ipak zadesiti kada za to dođe rok. Ove linije su problemi kojima je on izložen, pa ako bude sačuvan od jednog, zadesit će ga drugi. Ako ga ne zadesi ništa od toga, poput bolesti, gubitka imanja i sl, doći će mu smrtni čas. Zaključak je da onaj ko ne umre iz nekog razloga, umrijet će zbog isteka životnog vijeka. Hadis ukazuje na to da se ne treba nadati dugom životu nego treba se pripremati za čas smrti. Pogledati: "El-Feth", 11/238, i "Umdetul-kari", 23/53-54.