U ovome hadisu je opis namaza u strahu u slučaju kada je neprijatelj na strani prema kojoj je kibla. U tom slučjau Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je podijelio vojsku u dvije grupe. Jedna grupa je stajala u prvom safu, a druga grupa u drugom safu. Zatim su svi zajedno stupili u namaz, učili Kur'an na prvom stajanju i učinili ruku'u. Kada su se vratili sa ruku'a pri saff koji je bio odmah iza Posalnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, obavio je zajedno sa Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, sedždu dok je saff ostao stajajući. Kada su oni obavili sedždu i ustali na drugi rekat, drugi saff koji je pazio na neprijatelja je obavio sedždu. Kada su i oni obavili sedždu i ustali na drugi rekat prvi saff se pomjerio nazad a drugi saff se pomjerio naprijed. Tako je upotpunjena pravednost i raspodjeljena nagrada jer prvi saff nije čitavo vrijeme stajao iza Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Zatim su klanjali isto kao i na prvom rekatu. Nakon što je drugi saff samostalno obavio sedždu, svi su zajedno obavili zadnje sjedenje u namazu i svi su zajedno predali selam za Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem. Ovakvo svojstvo namaza u strahu je odgovarajuće zbog toga što je neprijatelj bio na stani prema kojoj je kibla, pa su Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, i njegovi ashabi mogli vidjeti i paziti na neprijatelja u toku stajnja u namazu i ruku'a, a bili su sigurni da im neprijatelj neće doći iza leđa.