Vjerovjesnik je, sallallahu alejhi ve sellem, sa ashabima krenuo u pohod, a većina bijahu pješaci, tako da su im od dugotrajnog hoda noge bile izranjavane, zbog čega su ih umotavali krpama. Kada su se sreli sa neprijateljem, nije došlo do direktnog obračuna, ali su muslimani zaplašili neprijatelja. U ovom slučaju neprijatelj nije bio u pravcu kible jer su se nalazili na istoku Medine, i zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podijelio ljude u dvije grupe. Jedna grupa je klanjala namaz, dok je druga stajala spram neprijatelja koji bijaše iza leđa klanjača. Sa prvom grupom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je jedan rekat; kada su oni ustali na drugi rekat, on je ostao stojeći, a oni su nastavili klanjati drugi rekat samostalno. Zatim su predali selam i poredali se spram neprijatelja. Tada je došla druga grupa i klanjala sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, drugi rekat. On je ostao sjedeći dok su oni upotpunili svoj namaz samostalno. A kada su bili na sjedenju, zajedno su predali selam i završili namaz. Tako da je prva grupa započela namaza sa imamom, a druga je završila namaz sa imamom, i time je uspostavljena pravda i ravnopravnost u nagradi klanjanja za imamom. K tome, neprijatelj nije dobio priliku da naudi muslimanima.