Omer je muhadžirima davao po 4000, dok je Ibn Omeru davao 3500, jer nije bio punoljetan kad je bila hidžra, pa ga nije htio porediti sa punoljetnima. Dunjaluk, nakon Poslanika i Ebu Bekra nije znao za većeg pobožnjaka i skromnijeg čovjeka od Omera. Tako moraju da se ponašaju svi oni koji upravljaju muslimanima i da se zbog rodbinske veze ne daje prednost, niti da se daje prednost bogatom nego svakom treba dati ono što je zaslužio. To je pobožnost i pravda.