Hadis pojašnjava da je najbolja vrsta udjeljivanja onda kada onaj ko dijeli nije potreban tog imetka za trošenje na svoju porodicu i čeljad, niti da vrati svoj dug. Obaveza je da se prilikom trošenja krene od onoga koga je dužnost izdržavati, poput supruge, djece i sluga (robova). Ne smije da njima uskrati i da počne dijeliti nekome ko mu je dalji od njih, i da zapostavi svoje bližnje. Hadis pojašnjava da, ukoliko ima imetka nakon što je osigurao potrebe svojim najbližima, dijelit će onima koji su mu dalji, imaju određene potrebe a siromašni su. Zatim je hadis pojasnio vrijednost dijeljenja, tj. da je ruka koja daje bolja od ruke koja prima, jer ona udjeljuje imetak i čini dobro.

1. Početna stranica
2. Islamsko pravo i njegova metodologija
3. Fikh obredoslovlja (ibadeta)
4. Zekat
5. Dobrovoljna sadaka
6. Hadis

• "Dok smo bili na putovanju sa Vjerovjesnikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, došao je neki čovjek jašući na svojoj jahalici..."
• Novac koji potrošiš na Allahovom putu, novac koji potrošiš za oslobađanje robova, novac koji podijeliš siromasima i novac koji potrošiš na svoju porodicu; najveća je nagrada za onaj novac koji si potrošio za svoju porodicu
• „Škrtac i dobrotvor slični su dvojici ljudi na kojima su dva željezna pancira od njihovih prsa do ključnih kostiju (do vrata).“
• "Neki čovjek odluči da će dati milostinju te je dade jednom čovjeku ne znajući da je on kradljivac, te se sutradan govorkalo: 'Kradljivcu neko udijeli milostinju', a taj je rekao: 'Hvala Allahu na tome!'"