Aiša, r.a., spominje u ovom hadisu da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., volio sva slatka jela, i med. Zatim kaže da je on, kada klanja ikindiju, obilazio svoje žene i približavao se svakoj od njih, poljubio ih i tako dalje, ali nije imao spolni odnos. Tako je jednom otišao kod Hafse, r.a., i ostao kod nje duže nego što je to uobičajeno. Aiša je pitala za razlog toga. Saznala je da je neka rodica poklonila Hafsi galončić meda, i da ga je ponudila Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Aiša, r.a., osjetila je ljubomoru. Dogovorila se sa Sevdom i Safijjom da kada Poslanik, s.a.v.s., uđe kod neke od njih, da ga pitaju da li je jeo smolu, a to je smolasta ljepljiva tvar ružnog mirisa. Allahov Poslanik, s.a.v.s., mrzio je da se od njega osjeti ružan miris, pa kada je ušao kod Hafse i kada ga je ponudila sa medom, on je odbio. U drugoj verziji predaje se navodi da se zakleo kako ga neće više uzimati. Razlikuju se verzije predaja koja je to žena koja je dala meda Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa se navodi da je to bila Zejneb, onda Sevda, a neka ulema preferira stav da je to bila Zejneb, te da je ona koja se udružila sa Aišom bila Hafsa. Neki ovaj hadis komentiraju kao više različitih događaja, jer nije isključeno da za istu stvar bude više povoda, pa je to onda drugi događaj.