Pošto je Poslanik ispričao ovo: "Neki čovjek je putovao, pa je jako ožednio. Na putu je naišao na bunar te se spustio i napio se vode. Kada je izašao iz bunara, ugledao je jednog psa kako plazi jezik i jede blato od žeđi. Čovjek tada reče: 'Ovog psa je snašla žeđ kao što je i mene bila snašla.' Zatim je ponovo sišao u bunar i zagrabio vode svojom mestvom (obućom), koju je držao u zubima, dok se ponovo popeo i napojio psa. Allah Uzvišeni mu je, zahvaljujući na tome, oprostio grijehe", ashabi su upitali: "Allahov Poslaniče, zar i za životinje imamo nagradu?", tj. zar i one mogu biti razlog da dobijemo nagradu. Tada Poslanik reče: “U svemu što živu jetru je nagrada”, jer je svakoj jetri potrebna voda, bez koje bi živo biće umrlo. U drugoj verziji navodi se da je neka bludnica iz naroda Benu Israil vidjela psa kako kruži oko bunara, jer je bio žedan, a nije mogao da dođe do vode. Ona je skinula svoju obuću i napunila je vodom te napojila psa. Allah joj je zbog toga oprostio.