Allah Uzvišeni je podijelio milost na stotinu dijelova, pa je jedan dio spustio na Zemlju, a devedeset i devet dijelova ostavio je za Sudnji dan. Od ovog jednog dijela dolazi i međusobna samilost među svim stvorenjima, tako da i kobila, koja je poznata po okretljivosti i brzopletosti, pazi da ne našteti svome mladunčetu, pa gleda gdje će stati kopitom, iz bojazni da ne zgazi svoje mladunče. Iz te milosti je i divlja zvijer milostiva prema svome mladunčetu. A ostalih devedesetdevet milosti Allah Uzvišeni je ostavio da bi se njima smilovao Svojim robovima na Sudnjem danu. Drugi hadis znači ovo: Allah Uzvišeni je na dan kada je stvorio nebesa i Zemlju stvorio i stotinu milosti, veličina svake milosti popunjava prostor između nebesa i Zemlje; jednu od tih milosti odredio je za dunjaluk, i pomoću nje je majka milostiva prema svome djetetu, i pomoću nje su životinje i ptice međusobno milostivi. Zatim će je Gospodar svjetova na Sudnjem danu upotpuniti sa ostalih devedeset i devet milosti. Ako je sve što je dato čovjeku na ovom svijetu proisteklo iz ove jedne milosti, kako će onda biti sa stotinu milosti na onom svijetu, mjestu trajnog boravka i nagrade!