U ovoj predaji Habbab, radijallahu 'anhu, govori o uznemiravanjima i tlačenju kojeg su u Mekki doživljavali muslimani od strane kurejševićkih nevjernika. U tom teškom stanju došli su da se požale Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, a on je bio u hladu Ka'be, naslonjen na svoj ogrtač. Tada im je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, pojasnio i upoznao ih o stanju naroda prije nas koji su zbog svoje vjere bili iskušavani više nego ashabi. Njima bi iskopavali rupu u zemlji, zatim ih stavljali u nju i donijeli pilu kojom bi prepilili njihove glave (odozgo) na dva dijela, ili bi im željeznim bodljama meso i kožu od kostiju odvajali. To je uistinu bilo veliko iskušenje i mučenje. Zatim se Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, zakleo da će ova vjera doživjeti vrhunac, da će islam zavladati do te mjere da će konjanik putovati iz Sane do Hadramevta, a neće se bojati nikoga osim Allaha i vuka za svoje ovce. Potom je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, savjetovao ashabe da ne požuruju pobjedu, kazavši: "Vi doista požurujete.", tj. budite strpljivi i čekajte da vam Allah izlaz dadne, jer On će dati da ova misija uspije. Kasnije je i bilo tako kako je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, obećao.