Ova predaja ukazuje na to da žena polaže pravo na vjenčani dar u cijelosti kada njen muž umre, a nije joj odredio visinu tog dara, pa makar nemao odnos s njom i ne osamio se. Ako joj vjenčani dar nije određen, ona ima pravo na vjenčani dar kakav dobijavu žene bliske njoj po staležu. Isto tako, ova predaja dokazuje da je takva žena obavezna biti u idetu, s obzirom da je bila u braku. Dakle, kada njen muž umre, ona mora pričekati period ideta i žalosti, pa makar i da on nije imao spolni odnos s njom i ne osamio se. Također, ona ima pravo da naslijedi imetak, jer je bila supruga.