Ukba b. Amir, r.a., veli da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., podsticao na olakšavanje sklapanja braka, i objasnio je da se vrijednost braka ogleda u neznatnom vjenčanom daru, što je pohvalno, a da je velik vjenčani dar suprotan onome što je najbolje, mada je i to dozvoljeno, zbog toga što vjenčani dar, ako je mali, neće otežati ženidbu onome ko se želi oženiti. Ako vjenčani dar bude neznatan, moći će se oženiti i oni koji su siromašni, te će se povećati potomstvo, što je glavni cilj braka. Zatim je spomenuo slučaj muškarca i žene koje je Poslanik vjenčao. Međutim, taj muškarac nije odredio vjenčani dar ženi. Kada je bio na samrti, dao joj je za vjenčani dar zemlju koju je dobio kao ratni plijen u Hajberu. Ona je to primila i prodala dobivši stotinu hiljada.