Ebu Berza, radijallahu anhu, spomenuo je vrijeme kada se obavljaju obavezni namazi. Prije svega, spomenuo je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao podne kada sunce pođe sa zenita prema zapadu, i to je početak podnevskog vremena. Ikindiju bi klanjao tako da bi se čovjek mogao vratiti svome domu do nakraj Medine dok bi sunce još sjalo, i to je bio početak ikindije. Prenosilac je zaboravio šta je rekao o akšam-namazu, a već je rečeno da on nastupa sa zalaskom sunca. Jacija-namaz volio je odgađati, jer ju je najbolje klanjati na kraju njenog vremena do kojeg se može odgoditi bez potrebe za time. Mrzio je spavanje prije nje, jer se bojao da je ne odgodi mimo vremena do kojeg se može odgoditi ili da ga ne prođe džemat ili da ne zaspi, pa da ga prođe noćni namaz. Prezirao je i razgovaranje poslije jacije, iz straha da ne zakasni na sabah ili na sabah u džematu. Također, sabah-namaz bi završavao tek kada bi čovjek mogao poznati onog ko je klanjao do njega. U njemu bi učio šezdeset do stotinu ajeta, što ukazuje da je sabah klanjao u vrijeme dok je još bio sumrak.

1. Početna stranica
2. Islamsko pravo i njegova metodologija
3. Fikh obredoslovlja (ibadeta)
4. Namaz
5. Uslovi ispravnosti namaza
6. Hadis

• "Dok su ljudi u mesdžidu Kuba klanjali sabah-namaz, došao im je neki čovjek i rekao: 'Zaista su Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, ove noći objavljeni ajeti u kojima mu je naređeno da se u namazu okreće prema Kabi! pa i vi to učini...
• „Cijela zemlja je mesdžid (mjesto pogodno za obavljanje namaza), osim groblja i kupatila.“
• „Postoje dvije zore: zora koja je poput vučijeg repa, u kojoj je zabranjeno klanjati, a nije zabranjeno jesti i zora koja odlazi protežući se na horizontu, kada je dozvoljeno klanjati, a nije dozvoljeno jesti."
• Vrijeme podneva je kada Sunce krene prema zapadu (sa zenita) i sjena čovjeka dostiže dužinu samog čovjeka, dok ne nastupi ikindija. A vrijeme ikindije je do vremena kada Sunce požuti. Vrijeme akšama je do iščeznuća crvenila. Vrijeme jacije ...