Jedna žena iz plemena Mahzum je varala ljude tako što bi iznajmljivala stvari od njih, a nakon toga bi to negirala. Tako je jedne prilike iznajmila nakit, a zatim to negirala. Kada je nakit pronađen kod nje, ljudi su o tome obavijestili Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i on je naredio da se nad njom izvrši šerijatska kazna za takvo nedjelo, a to je odsijecanje šake. Ta žena je bila ugledna i dolazila je iz ugledne kurejšijske porodice. Kurejšije su se zbog ovog propisa koji će nad njom biti sproveden zabrinuli, pa su se dogovorili da nađu nekoga ko će se zauzimati kod Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kako bi je oslobodio. I nisu vidjeli da je za to iko pogodniji od Usame b. Zejda, jer je on bio blizak i drag Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, što je Usame i učinio. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, se na njega naljutio i grdeći ga rekao: "Zar ti posreduješ da se ne sprovede jedna od Allahovih presuda?" Zatim je ustao i ljudima održao govor, kako bi im objasnio opasnost ovakvog posredovanja, posredovanja kojim se ne izvšavaju Allahovi propisi, jer su mnogi od njih htjeli da se nad njom ne sprovede kazna, te ih obavijestio da je uzrok propasti vjere i dunjaluka kod prijašnjih naroda bilo to što su izvršavali kazne nad slabićima i siromašnima a bogate i jake su ostavljali na miru, pa ih je sviju zadesila nevolja i među njima se proširio nered i nepravda i stigla ih je Allahova kazna. Zatim se, sallallahu 'alejhi ve sellem, zakleo, a on je iskren i onaj kome se vjeruje: Da je ovo uradila prvakinja svih žena, njegova kćerka Fatima, Allah je sačuvao od toga, on bi nad njom sproveo kaznu i izvršio Allahov propis, sallallahu 'alejhi ve sellem.