U ovom predanju govori se o nečemu što se desilo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dok je bio bolestan, neposredno prije smrti. Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, boest se znatno pogrošala, a on je one koji su bili u njegovoj blizini upitao: "Da li je svijet klanjao?" Prisutni su odgovorili da nije. On je tada tražio da mu stave vode u korito, a kada su to učinili, on se okupao, ali se nakon toga onesvijestio. Kada se osvijestio, ponovio je pitanje i ponovo se okupao, ali se opet onesvijestio. Isto to je učinio i treći put. Zatim je naredio da ljude u namazu predvodi Ebu Bekr. Kada je o tome obaviješten, Ebu Bekr tražio je od Omera da on umjesto njega predvodi namaz, ali on je to odbio i dao prednost Ebu Bekru, koji je najpreči da mijenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Nakon toga se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osjećao malo bolje, pa je uz pomoć el-Abbasa i Alije, radijallahu anhuma, izašao da klanja, a Ebu Bekr je već predvodio ljude u podne-namazu. Kada je vidio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, htio je da se pomakne nazad u saf sa ljudima, ali mu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredi da ostane na mjestu; Poslanik je sjeo pored njega. Ebu Bekr klanjao je za Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a ljudi su klanjali za Ebu Bekrom, radijallahu anhu.