Ashabi, radijallahu anhum, bili su jednom prilikom na dženazi na medinskim mezarju, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjeo između njih, a u njegovoj ruci bio je štap. Pognuo je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svoju glavu prema tlu, kao da razmišlja i kao da je u brigama, te je svojim štapom kopkao zemlju, a potom je rekao: "Allah je sudbine ljudi već zapisao i odredio njihova mjesta u džennetu ili u Vatri." Kada su to čuli, ashabi su kazali: "Ako je sve već određeno, ako će nesretnik biti nesretan, sretnik - sretan, dženetlija u džennetu, džehennemlija u Vatri, zašto da ne ostavimo činjenje djela, jer u tom slučaju nema smisla niti koristi da se trudimo, s obzirom da je sve zapisano i određeno." Tada im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: "Radite i trudite se, ne oslanjajte se na Allahovu odredbu dobra i zla. Radite shodno onome što vam je naređeno i klonite se onog što vam je zabranjeno, jer džennet ne dolazi osim uz djela, a ni Vatra ne dolazi osim uz djela. U Vatru neće ući osim onaj ko bude radio djela džehennemlija, niti će u džennet ući osim onaj ko bude radio djela dženetlija, i svakome je olakšano da čini ono za šta je stvoren. Sretniku će Allah olakšati da radi djela sretnika, dok će nesretniku biti olakšana djela nesretnika."