Allah, tebareke ve teala, je rekao: "Zato ne činite svjesno Allahu sudruge", pa je zabranio ljudima da pridružuju Allahu druga božanstva i da im čine nešto od ibadeta znajući da je Allah Jedini Stvoritelj i Opskrbitelj a da su ovi kumiri (božanstva) siromašni i nemoćni da išta urade. Ibn Abbas, radijallahu 'anhu, je el-endad definisao kao sudruzi, i spomenuo primjer njihovog pripisivanja Allahu da je to skriveni širk kao što je skriven mravlji trag na crnom kamenu u tamnoj noći, a zatim je spomenuo i nekoliko primjera kao što je zaklinjane nečim drugim osim Allahom, a najgora vrsta zakletve jeste da tu stvar izjednačiš sa Allahom, kao npr., da kažeš: "Tako mi Allaha i mog života". Također da gledaš u sredstvo a ne u Onog koji je učinio to sredstvo djelotvornim, kao da kažeš: "Da nije ovog psa koji nas čuva došli bi nam lopovi", ili da kažeš: "Da nije patke u kući koja nas upozorava kada dođe stranac, došao bi nam lopov." Od širka je da čovjek kaže svom prijatelju: "Biće onako kako Allah hoće, i kako ti hoćeš" ili riječi: "Da nije Allaha i tog i tog", pa nemoj spominjati tog i tog u ovakvoj konstrukciji jer je to sve mali širk, a ukoliko bi čovjek bio ubijeđen da neki čovjek, patka ili pas, utiču na događaje a ne Allah, subhanehu ve teala, to je onda veliki širk.