Ovaj ashab nam kazuje da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, jedne prilike klanjao sabah, popeo se na minber i držao ljudima govor do podnevskog ezana. Potom je sišao i klanjao podne, a nakon toga se opet popeo na minber i ljudima držao govor do ikindijskog ezana, a onda je sišao i klanjao ikindiju. Poslije se opet popeo na minber i ljudima govorio do zalaska Sunca. Dakle, cijeli dan je, od sabaha do akšama klanjao i ljudima držao govor. Toga dana mu je Allah kazao neke stvari vezane za prošlost i budućnost, a on ih je saopštio ashabima, a među njima je najučeniji bio onaj ko je to zapamtio.