U ovom hadisu kazuje se da je ovoj sahabijki preminuo muž, i ona je željela da postbračno čekanje provede u drugoj kući u kojoj nije bila sa svojim mužem, pa ju je Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavijestio da joj je Uzvišeni Allah propisao ostanak u kući sve do isteka postbračnog čekanja. Ovaj hadis je temelj i osnova propisa da žena nakon smrti muža treba provesti postbračno čekanje i period žaljenja u kući u kojoj je živjela kada je njen muž umro. Nije joj dozvoljeno preseliti iz nje sve dok propisano vrijeme za čekanje ne istekne sa završetkom njenog postbračnog čekanja i žaljenje za mužem, a to biva rođenjem djeteta, ako je bila trudna, ili upotpunjenjem četiri mjeseca i deset dana - za one koje nisu bile trudne u vremenu muževe smrti.