Ibn Abbas kazuje: “Abdu Jezid, otac Rekanea i njegove braće, razveo je Rekaneovu majku i oženio se ženom iz plemena Muzejne. Ta žena je otišla Vjerovjesniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i rekla: “Ebu Rekane ne može da ima odnos sa ženama, pa me razvedi od njega!” Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, se rasrdi i pozva Rukanea i njegovu braću, a onda prisutne koji tu sjedahu, upita: “Primjećujete li vi da Rukana i njegova braća liče. To su njegova djeca i nema sumnje u njegovu muškost i nije tačno ono što tvrdi ova Muzenijka. “Primjećujemo.” - odgovoriše prisutni. Tada Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče Abdujezidu: “Pusti tu ženu!” Pošto je to uradio, on mu reče: “Vrati svoju prvu ženu, majku Rukanea i njegove braće.” “Allahov Poslaniče, pustio sam je tri puta.” - reče Abdu Jezid. “Znam,” kaza Vjerovjesnik - “vrati je.”, jer se to računa jednom, a onda mu prouči: "O Vjerovjesniče, kad htjednete žene pustiti, vi ih u vrijeme kada su čiste pustite." (Et-Talak, 1.) U verziji Ahmeda stoji da je Rukana svoju suprugu razveo tri puta odjedanput, pa se ona rastužila, a Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao mu je: "To se smatra jednom."