Ebu Hurejre u ovom hadisu kazuje da je u vrijeme osvajanja Mekke, neki čovjek iz plemena Huza'a ubio čovjeka iz Huzejla, kao vid odmazde za ubijenog čovjeka iz predislamskog perioda. Zatim, prenosi da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ustao i održao govor u kojem je pojasnio svetost Mekke koju je sačuvao pripadnika slona i Uzvišeni Allah je Svome Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, dozvolio ratovanje u Mekki na jedan sahat. Ovdje se pod sahatom ne misli na precizirani sahat, nego na jedan dio dana tokom oslobođenja Mekke, tj. bila je dopuštena Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, od jutra tog dana pa do ikindije. Poslije je svetost Mekke vraćena, tako da se drveće u haremu ne smije sjeći niti se lišće trgati, osim kada se radi o biljci izhiru. Izgubljenu stvar nije dozvoljeno uzimati u Mekki osim onome ko želi oglašavati njeno pronalaženje.